U isprepletanju ikonografskog i duhovnog bogatstva umjetnici propituju sebe, ali i zahvaćaju u širinu odnosa čovjeka prema Bogu Stvoritelju, upućujući svojim raznolikim umjetničkim izrazima i kreativnim zanosom transcedentnom kao nosivoj niši u stvaralaštvu koje povezuje tradiciju i suvremenost.
„Umjetnost plus“ svojevrsni je credo još jedne umjetničke ponude u organizaciji Galerije Laudato corde i Falkensteiner Iadera hotela u Punta Skali, koji su u tom kompleksu od 2. do 4. listopada priredili likovnu koloniju šest hrvatskih umjetnika koji svojim doživljajem nude pogled u drugačiji svijet: reda i sklada, boja i mirisa, pada i ustajanja koje rađa pobjedom. Sve to sabrano je i u djelima Josipa Botterija Dinija. Na toj koloniji naslikao je nekoliko različitih tema; kršćanske ikonografije, poput bijega u Egipat, a ostaje vjeran i hrvatskim povijesnim temama, kao što su motivi hrvatskog kralja, sv. Nediljice, odnos prema baštini je važna dionica njegovog rada. „Radim i Svetu baštinu Zadra, prikazuje crkve sv. Donata, samostan sv. Marije s Gospom žalosnom koju časte benediktinke. Tu je i Višeslavov križ, simbolika starohrvatskog pletera, sve je propleteno kao valovlje. Nazivam da su to Valovi starohrvatske baštine. Na tri slike je tema mora. Jedna je 'Poslije kiše'. Sunce je probilo oblake i zablistala je pučina. To olovo neba i mora se topi, opet blista svjetlost, nada nije izgubljena. Druge dvije slike su malo teške. Motiv mora, podsjećam na bitku kod Lepanta. Aktualna je i sada, vraća nas u vremena kad je kršćanstvo bilo u opasnosti, kao i danas. I u zadnje vrijeme toliki su poginuli za svoju vjeru na Bliskom istoku i drugdje. To more na Lepantu je krvavo, teško, uzburkano, sumorno, more izgubljenih. Tamo se dogodila velika bitka, bilo je puno žrtava, puno mučenika, ali kršćanstvo je tu ponovno preporođeno. Nakon te bitke, svaki dan molimo Anđeo Gospodnji, pozdrav Gospi. Jer smo se zavjetovali Gospi od pobjede. Naši Frankopani su je nazvali Gospe od Slavodobića. I mi nju imamo itekako zašto slaviti, moliti i biti sigurni da će ona za nas moliti, kroz sve oluje povijesti, pa i ovu sadašnju“, rekao je Botteri Dini.
Ana Marija Botteri Peruzović oslikala je pejzaž univerzalnog Mediterana koji se u Zadru jako dobro ocrtava. „Slike su nazvane 'Rapsodija Mediteranea' jer, kad tu dođete, osvjedočite se da sunce posebno obasjava i zalazi u prostoru gdje stvaramo. To se prenosi i na naše slike, tako da svi izađemo ispunjeniji, a ne iscrpljeni, kako bi bilo uobičajeno, da smo toliko slika naslikali sami u svom ateljeu“, kaže Botteri Peruzović. Njeni su radovi akril na platnu, kao i većina drugih, ima nešto ulja na platnu i crteža. „Previše sam vezana za Hrvatsku, da budem preciznija, za to naše more. Ja bez njega jednostavno ne mogu živjeti. Živjela sam petnaest godina u Bolu na Braču, sada u Splitu. Ali, kad bih morala otići na kopno, ili ne daj Bože, izvan Hrvatske, ja ne bih mogla stvarati. Sama ta moja vezanost za taj kraj, mene čini manje prisutnom drugdje u svijetu. Izlagala sam i u inozemstvu, ali moglo bi biti i aktivnije. Voljela bih da to za nas obavljaju galerijski menadžeri, a mi da stvaramo tamo gdje nam je najdraže“, kaže Botteri Peruzović. Kad bude u inozemstvu i slika neki drugi pejzaž, to je i dalje prisutno na njenim slikama. „Ljudi kažu, 'O, kako jake boje'. Dođete u Pariz, Veneciju, slikam na ulici i oni se iznenade tom žestinom boja. A te su boje posljedica mog života, u mom ambijentu. U drugim sredinama, posebno u gradovima svijeta i Europe, siva boja koja je zavladala, kao posljedica zagađenja, osjeća se na paletama umjetnika. Žao mi je da oni ne mogu okusiti to što mi možemo. Pozivam ih da dođu i osjete našu ljepotu, to će pozitivno djelovati na njih. Ne mislim da smo mi neka posebnost u svjetskom smislu. U cijelom svijetu ima dobrih umjetnika. Nažalost, ima puno i loše umjetnosti koja je posljedica mračnog načina života i kulture negativnosti, depresivnosti koja vlada“, ističe Ana Marija B. Peruzović.
Hrvoje Peruzović stilizirao je stablo, a iznad njega lebdi zeppelin. Druga slika je motiv flore, prirode i cvijeća. „Napravio sam neobičnu kombinaciju u kojoj je lik žene spojen s biljnim svijetom. Tako da njoj iz glave umjesto kose, raste cvijeće. Zeppelin je simbol prolaznosti, krhkosti. Simbol krhkog ljudskog nastojanja da nešto postigne u životu, ali često se zna dogoditi da završi neuspjehom. Puno paralela se može povući i sa stvarnim životom. Zeppelin mi je drag i kao likovni objekt, eliptična forma sa svojim rebrima, tako da se može krasno i naslikati. Uvijek gledam da bude zanimljivo u sadržajnom smislu i kao likovna forma“ kaže Hrvoje Peruzović. Usko je vezan za prirodu i sve što je stvoreno. „Nažalost, danas smo svjedoci da ljudska pohlepa i gramzivost često narušavaju sklad čovjeka i prirode. Jer i čovjek je dio prirode. Sa žaljenjem gledam na brojna naselja i građevine koje nisu u duhu i skladu s prirodom. Prije se gradilo isključivo od materijala koji biste zatekli tu gdje se građevina nalazi. U Dalmaciji je to bio isključivo kamen i onda se on stapa s pejzažom na najbolji mogući način. U sjevernim krajevima je to drvo. Beton i sintetički materijali omogućili su jeftiniju gradnju. Ali, to nije slučaj samo s arhitekturom, nego, čovjek je naprosto izgubio smisao za lijepo. To je na neki način posljedica suvremenog života. To mi je žao, i u tom smislu treba naglasiti da je umjetnost jedan od načina kako se možemo vratiti iskonu i približiti se samima sebi“, poručio je Peruzović.
Prof. Stanko Špoljarić kaže kako u svojim autentično sakralnim djelima, Anto Mamuša donosi svjetlo te duhovno spaja vrijednosti klasične umjetnosti i osobni likovni stav. Viktorija Abramović voli lavandu i njenu ljubičastu boju, pa je u ovo vrijeme branja lavande taj motiv i oslikala. Ta slikarica pejzažne dubine njeguje palete toplih vrijednosti, a prostor „osvaja“ mekoćom oblika, tanahnošću u mijenama svjetla i ukupnošću dojma krajolika istkanog na granici lirskog i dramatskog. Ivana Ćavar odmjerenošću boje, približavanjem tonskom pristupu, u scene biblijske inspiracije unosi notu meditativnog, potaknute stilizacijom figure u sadržajnom bogatstvu dovedene do snage simboličnog. U isprepletanju ikonografskog i duhovnog bogatstva umjetnici propituju sebe, ali i zahvaćaju u širinu odnosa čovjeka prema Bogu Stvoritelju, upućujući svojim raznolikim umjetničkim izrazima i kreativnim zanosom transcedentnom kao nosivoj niši u stvaralaštvu koje povezuje tradiciju i suvremenost.
Školu slikanja u okviru programa Art Weekenda pod stručnim vodstvom akademskog slikara Hrvoja Marka Peruzovića uspješno su završili Daelle Abrighach i Emir Massart iz Beligije.
