Projekcija dokumentarnog filma „Magnum Crimen 1945.“, prikazana je u nedjelju, 6. rujna, u hotelu „Ante“ u Gospiću. U produkciji Laudato televizije, scenaristice i redateljice filma Nade Prkačin i producentice Ksenije Abramović.
Prigodni program je započeo svetom misom s početkom u 10 sati u gospičkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije za sve žrtve svih totalitarnih režima , misu je predvodio vlč. Mile Čančar. Nakon Svete Mise uslijedila je svečanost koja je započela s himnom „Lijepa naša“, a program je vodio Vladimir Šimunić.
Prikazivanju dokumentarnog filma nazočili su, monsinjor Mile Bogovic gospičko - senjski biskup, Mile Čančar župnik katedrale Navještenje Blažene Djevice Marije, Dragan Hazler predsjednik hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dijaspore, Basel, prof. dr. Ivo Biondić, Ivan Kujundžić akademski kipar, Karlo Starčević predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, predstavnici gardijskih brigada Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Rijeka, Gospić/Bilaja, predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Rijeka Mile Bjondić i Joso Mraović predsjednik UHDDR-a Grada Gospić/Bilaja.
Prije same projekcije filma, uvodnom riječju nazočne je pozdravila i zahvalila na dolasku producentica Ksenija Abramović istaknuvši, „kako nema veće prigode nego prikazati ovaj film, u duhu svehrvatskog spomena žrtve svih hrvatskih mučenika kroz stoljeća, kako je to učinjeno na Udbini u Gospićko-senjskoj biskupiji, zadovoljstvo nam je gostovati u Gospiću upravo u danima još uvijek svježih odjeka molitvenog slavlja i spomena Dana hrvatskih mučenika.“ Ovdje možete pročitati cijeli govor.
Osvrnuvši se na strašne događaje tog razdoblja, Ksenija Abramović kazala je, „kako ovaj film ublažuje sjećanje mnogih obitelji koje se i danas s tugom sjećaju gubitka svojih bližnjih, a u rasvjetljavanju tog stradanja nemaju podršku državnih institucija“ i time naglasila kako taj nedostatak svojim velikim požrtvovnim radom i stručnim zalaganjem nadomješta, mons. Mile Bogović. „Doista mu cijela Hrvatska treba biti trajno zahvalna za njegov izniman trud i rad u želji da se dostojno i dostojanstveno obilježi stradanje svakog hrvatskog čovjeka kroz stoljeća, bez obzira na njegovu narodnost i vjeroispovijest“, kazala je.
Na kraju govora posebno je zahvalila mons. Bogoviću na podršci pokretanju Laudato televizije. „Ovime Vam želim srdačno zahvaliti na velikoj podršci koju ste iskazali projektu pokretanja Laudato televizije, obiteljske televizije s kršćanskim vrednotama, koja s emitiranjem započinje ovog prosinca na Božić. Naime, na kraju misnog slavlja na Udbini 29. kolovoza, u sklopu svojih zahvala na kraju mise, među onima za koje ste smatrali da im treba javno zahvaliti, spomenuli ste i Laudato. Vaše riječi tada, 'Hvaljen budi Gospodine, što smo dobili Laudato', osim što su nam svima u Laudatu bile neočekivano iznenađenje, veliki su Božji dar i podrška u procesu pokretanja katoličke televizije u Hrvatskoj“,napomenula je gđa. Ksenija Abramović te zaključila kako joj to znači jedno veliko ohrabrenje da nastavi na tom putu velike žrtve i potrebe pouzdanja u Božju providnost i kako se nada da će to djelo dovršiti i nastaviti darivati svojim dobročinstvima.
Ovdje u cijelosti možete pročitati govor Ksenije Abramović.
Svoj govor održao je i mons. Mile Bogović, koji se osvrnuo na jučerašnji događaj, 5. rujna, „bio sam u Hudoj Jami gdje sam gledao uživo kosti i prozor i opno kuda su bacali žive ljude. Nije to eksces. To je sustav koji je jako dobro razrađen. To je magnum crimen!“ Osvrnuo se i na Laudatov dokumentarac „Nikad se nisu vratili“ za kojeg je napomenuo da je dokumentarac koji podsjeća na Bortnju i prvu pušku koja je tamo pukla. „To je sve isti crimen! Mnogi su o tome pisali knjige pa i ja sam i ne da sad nemamo podataka o tome, nego se oni ne uzimaju o obzir. Ali kada se to formulira slikom onda to ima veći učinak! Laudato je krenuo tim putem i još jednom ću završiti Franjinim riječima „hvala ti Gospodine što si nam dao i ovu instituciju Laudato koja upravo slikom želi pokazati ono što se dogodilo i vjerujem da će to biti mnogo uvjerljivije nego one debele knjige koje se često pišu, a rijetko čitaju!“ zaključio je je mons. Mile Bogović.
Od nazočnih se obratio i predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Rijeka, Mile Bjondić te iskazao zahvalu, „hvala svima koji su učestvovali u ovom projektu koji ovjekovječuje stradanje jedne generacije i stradanje jednog naroda. Upriličili smo prikazivanje ovog filma upravo povodom današnjeg dana i želimo upravo sa ovoga mjesta uputiti jednu poruku. Velebitska planina je hrvatskom narodu značila snagu, buđenje i rađanje. Ona je ostala i ostat će u našim srcima uspomena toga ustanka. Tko bude gledao ovaj film od prve do zadnje minute ostat će zatečen nizom tih događaja koliko je ljudi ovdje stradalo, koliko je majka čekalo svoje sinove i što su sve Hrvati bili spremni učiniti za svoju domovinu.“ I da završim, današnja generacija dobrovoljaca i svih onih pripadnika postrojbe je stvorila ovu državu. Mi želimo reći da je Hrvatska država nastala u Domovinskom ratu."
Naposljetku, svi sudonici odali su počast položivši vijence i zapalivši svijeće na spomenik svim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama. Tom prigodom govor je održao Milan Franić, dopredsjednik Zbora udruga gardijskih brigada. Zatim su se uputili u malo podvelebitsko selo Krč, u mjestu Jadovnom, gdje je grob ličkog junaka Velebitskog ustanka Stjepana Devčića, ustanika protiv I. Tamnice naroda tzv. jugoslavije. Na njegovom grobu je govorio Mile Bjondić.
O dokumentarnom filmu
Središnja tema filma je do danas nesuđena zapovjedna odgovornost za pokolj desetaka tisuća pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, žena, djece i staraca na bleiburškom polju i križnim putevima nakon Drugog svjetskog rata 1945. godine.
Zašto se nad ljudima koji su bježali od komunističkog režima nisu poštivala međunarodna ratna prava? Zbog čega su zarobljenici protivno njihovoj volji prepuštani onima od kojih su bježali? Jesu li savezničke snage znale da ih predajom partizanskim jedinicama osuđuju na smrt?
Osim stručnjaka iz povijesnog, crkvenog, vojnog i pravnog područja, te preživjelih svjedoka tragedije, odgovore u filmu daju i časnici britanskih snaga koji su u svibnju i lipnju 1945. bili raspoređeni po velikim stratištima u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji i dobro se sjećaju tih zbivanja.
Na području Hrvatske, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine gdje su provedena određena istraživanja, za sad je evidentirano preko 1.700 masovnih grobišta i stratišta, a tisuće neiskopanih, većinom hrvatskih kostiju, te šutnja o počiniteljima, uzrocima, činima i posljedicama su novi zločin nad njima.
Film je također i odgovor na poticaj pape Franje kojeg je rekao za svog pohoda Sarajevu, da narod koji zaboravlja svoju prošlost, nema budućnosti. Njegove su riječi: „To je sjećanje vašeg naroda. To je sjećanje vaših otaca, vaših predaka u vjeri. Nemate pravo zaboraviti svoju povijest. Ne radi osvete, već zato da budete mirotvorci, da biste mogli ljubiti poput njih“.