Umjetnici koje predstavlja galerija Laudato Corde ne obraćaju se samo oku, nego i duši onih koji promatraju njihova djela. Te slike gledaju promatrača i navode ga da postane bolja osoba, poručuje Laudato, koji želi ostavljati tragove djelima koja zrače ljepotom i porukom.
Oni nisu samo ljudi od lijepog platna – to su i ljudi od umješne riječi o stvaralaštvu. Donosimo impresije akademskih umjetnika koje je na likovnoj koloniji 'Art Weekend' od 27. do 29. rujna u hotelu Falkensteiner Hotel & Spa Iadera Zadar u Punta Skali okupila galerija hrvatske sakralne umjetnosti Laudato Corde.
Niko Ančić je naslikao tri slike: motiv jedra, stilizirani kameni otok s crkvicom i motiv s Pelješca. „Ova kolonija je prva prava kolonija na kojoj sam sudjelovao: brojem uzvanika, probranim imenima, bogatstvom materijala, po smještaju, perfektnoj koordinaciji s organizatorom, medijskom popraćenošću“ kaže Ančić. Na koloniju je došao čekajući da ga povuče iskra koja se rodi - trenutno raspoloženje, slučaj, zadanost Božje volje. Iako je određen rok slikanja, Ančić ne osjeća presing u stvaranju. „To je kao da idete na utakmicu - znate da morate 90 minuta igrati puni tempo. Što bi bilo kad bi nogometaši i ostali sportaši morali biti posebno raspoloženi kad igraju. U tom smislu je rutina. Ali kolege vas tjeraju da radite, pratite jedan drugoga“ kaže Ančić.
Vladimir Blažanović tri je rada naslikao akrilom. „S njim se lakše manipulira u uvjetima rada na otvorenom, u neateljerskim prilikama, gdje ljudi prolaze. Lakše se kontrolira slika koja se brže suši. To je svojstvo akrila“ kaže Blažanović. Njegov jedan rad je iz sakralnog spektra, varijacija na temu Posljednje večere, a dva su doživljaj ljeta i pejzaža kojim je bio okružen. U Punta Skali je ljetovao više puta, prije nego je dobila svoje sadašnje novo ruho. Tim je stazama šetao i trčao puno godina prije. „Doživljaj je tim veći, jer se taj prostor promijenio na bolje. Tu je prekrasni hotel, kultivirani prostori, oplemenjeni do najvećih razina. Znao sam povijest i trenutke tog prostora kad je bio stradao, i sad kad je sjajan. Sveukupni doživljaj je prekrasan: ljudi u hotelu su srdačni, cijeli ambijent je pozitivan. Družili smo se, razmjenjivali mišljenja, komentirali. Vrlo rado ću se opet odazvati na ovu koloniju, s dovršenim doživljajem koji će se na drugi način reflektirati u radovima koje namjeravam napraviti“ kaže Blažanović.
Kravlji sir i vapno – zaboravljena tehnika
Vladimir Meglić je bio na puno kolonija, no na Laudatovom 'Art Weekendu' mu je najbolja atmosfera od svih na kojima je sudjelovao. „Dobro društvo! Nikad ovako dobro društvo nije bilo na koloniji. Dobra organizacija. Najbolja kolonija dosad. Svi se odlično osjećamo. Ležerna atmosfera, pjeva se, ne laskam“ kaže Meglić. Radio je akril, njegova tipičnost su stolovi mrtve prirode koji asociraju na sakralno, s nekim simbolima. Stol ima veliku simboliku: od zajedništva u kući do Kristovog zajedništva na Posljednoj večeri, u Emausu. Stol i krevet su čovjekov svakodnevni pratitelj, kaže Meglić. Dok jede, radi, druži se, čovjek najviše vremena provodi za stolom. Taj motiv je neiscrpan. Sa sobom je donio rad Veronikin rubac, u specijalnoj tehnici koju na koloniji ne bi mogao raditi. Djelo je rađeno na pijesku, platnu na koje je nasipan pijesak. Radi se sa svježim kravljim sirom i vapnom. To je stara tehnika, fresko secco. Napravio je platno da izgleda kao žbuka. To je jako zanimljivo i učenicima, kaže Meglić, profesor u Školi primjenjene umjetnosti gdje predaje slikarske tehnike. Ta je tehnika zaboravljena. Stave se četiri dijela sira koji kumice prodaju na placu i jedan dio vapna. Rastapanjem vapna i sira nastane vezivo, ljepilo, kojim se pigmenti miješaju i slika se.
U umjetnosti nema glupih pitanja
Svebor Vidmar je izradio pet morskih pejzaža, naglašene strukture, s jakim koloritom. „Na koloniji je jako dobra ekipa. To su vrhunski umjetnici profesionalci. Bio je itekako radan vikend. Uživali smo u druženju, radu i okolini u kojoj se spajaju kopno i more. To je lijepo. Glava mi je bila prazna pri dolasku. Prepustio sam se ovom ugođaju i stvorio vlastite impresije. Kod pejzaža me najviše privlači odnos mora i kopna. Jako su naglašene strukture, ti radovi vuku čovjeka da uvijek nešto novo vidi u njima: dio kamenog zida, arhitekture. Pomalo su stilizirani i apstrahirani, ali toliko da se razumije da se radi o pejzažu“ kaže Vidmar. Gosti su ih sa zanimanjem gledali dok su slikali. „Ljudi su malo i sramežljivi, boje se da će pitati neko glupo pitanje. Ali, u umjetnosti nema glupih pitanja. Pohvaljujem gosta Nizozemca koji se usudio doći dva dana s nama raditi i družiti. Sam je smislio motiv šahovnice i tulipana koje naglašava prijateljstvo između Hrvatske i Nizozemske“ kaže Vidmar.
Umjetnici koje predstavlja galerija Laudato Corde ne obraćaju se samo oku, nego i duši onih koji promatraju njihova djela. Te slike gledaju promatrača i navode ga da postane bolja osoba, poručuje Laudato, koji želi ostavljati tragove djelima koja zrače ljepotom i porukom.
