Dokumentarni film „Magnum crimen 1945.“ u produkciji Laudato televizije, scenaristice i redateljice filma Nade Prkačin i producentice Ksenije Abramović, prikazan je 9. srpnja u prepunoj dvorani Euroherca u Rijeci.
Dokumentarni film „Magnum crimen 1945.“ u produkciji Laudato televizije, scenaristice i redateljice filma Nade Prkačin i producentice Ksenije Abramović, prikazan je 9. srpnja u prepunoj dvorani Euroherca u Rijeci.
O programu
Povodom 70. obljetnice „Bleiburške tragedije“, Laudato je predstavio svoj najnoviji dokumentarni film „MAGNUM CRIMEN 1945.“, o velikom zločinu koji se dogodio nad hrvatskim narodom u svibnju i lipnju 1945. godine.
Prikazivanju dokumentarnog filma nazočili su predsjednik Odbora HBK za medije riječki nadbiskup Ivan Devčić, predsjednik udruge Hrvatski Domobran RH Nikola Matičić i predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Rijeka Mile Biondić.
Organizatori projekcije filma „MAGNUM CRIMEN 1945.“ u Rijeci su udruge Hrvatski domobran, Udruga ratnih veterana Hrvatske, Udruga dragovoljaca Domovinskog rata Rijeka i Ogranak Matice hrvatske u Rijeci.
Program je vodio Vladimir Šimunić, a združeni crkveni zbor Riječke nadbiskupije na samom početku programa otpjevao je himnu „Lijepa naša“ nakon koje je uslijedila minuta šutnje za sve poginule. Zbor Riječke nadbiskupije je obogatio program otpjevavši još dvije pjesme: „Do nebesa nek se ori“ i „Rajska Djevo“ čime su pokazali veliko srce Riječana koje kuca za hrvatsku Domovinu.
Dodijeljene zahvalnice za iskazano domoljublje Laudato televiziji
Udruga ratnih veterana Hrvatske „Hrvatski domobran“ dodijelila je zahvalnice Laudato televiziji za iskazano veliko domoljublje i suradnju s Udrugom „Hrvatski domobran“ kao i za uspješnu produkciju dokumentarnog filma „MAGNUM CRIMEN 1945.“.
Zahvalnice su dodijeljene i redateljici i scenaristici Nadi Prkačin, producentici Kseniji Abramović i snimatelju i montažeru Ivanu Lovriću.
Žrtva hrvatskog naroda je nositeljski cvijet koji rađa
„Svi su narodi u povijesti čovječanstva imali žrtve, ali ovakvu žrtvu nije nitko imao, a možda i nikada. Zašto? Zato što je poubijan cvijet hrvatske države, onaj nositeljski cvijet koji rađa i donosi plodove svojoj zemlji. Mi domobrani na poseban način poštujemo Bleiburg, a zalog su nam i naši branitelji jer su oni pravednim ratom došli do mira koji je omogućio nama i mnogima odlazak u Bleiburg da se poklonimo žrtvama te velike tragedije i da se na mjestu zločina pomolimo“ rekao je predsjednik udruge Hrvatski Domobran RH Nikola Matičić, izrazivši želju da Laudato televizija dođe u više hrvatskih gradova. Na kraju je izrecitirao nekoliko stihova člana HD Ogranak Zagreb, gospodina Ivice Jurjevića:
„'A mi ćemo im zbog dobrote svoje, u svibnju položit cvijeće, crvene, bijele i plave boje, moleći Boga za sve vijeke vjekova. Amen.' Za Hrvatsku uvijek!“
„Mi što smo ovdje sjedili i gledali ovaj film i njihovu muku, samo je dio onoga što su oni siromasi prošli. Ako je na Krbavskom polju nestao hrvatski cvijet, onda je na bleiburškom polju nestalo polje hrvatskog cvijeća“, kazao je predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Rijeka Mile Biondić.
O dokumentarnom filmu
„Temelj hrvatske države je Domovinski rat u kojem su za slobodnu i demokratsku Hrvatsku izginuli ponajbolji hrvatski očevi i sinovi. A sve ostalo je laž i krivotvorina kakvu smo trpjeli tolikih godina. I vrijeme je da se, 70 godina poslije, s revizionizmom konačno obračunamo“, kazala je na projekciji filma redateljica Nada Prkačin te dodala: „Film 'Magnum crimen 1945.' tek je jedan od načina“.
Tema filma je do danas nesuđena zapovjedna odgovornost za pokolj desetaka tisuća pripadnika hrvatskih oružanih snaga, žena, djece i staraca na bleiburškom polju 1945. g i križnim putevima nakon Drugog svjetskog rata. Osim najbrojnijih Hrvata, žrtve su bili i pripadnici drugih naroda.
Zašto se nad ljudima koji su bježali od komunističkog režima nisu poštivala međunarodna ratna prava? Zbog čega su zarobljenici protivno njihovoj volji prepuštani onima od kojih su bježali? Jesu li savezničke snage znale da ih predajom partizanskim jedinicama osuđuju na smrt?
O tome u filmu govore stručnjaci iz povijesnog, crkvenog, vojnog i pravnog područja, članovi udruga iz civilnog društva koje istražuju i čuvaju spomen na bleiburšku tragediju, preživjeli svjedoci tragedije, kao i časnici britanskih snaga koji su u svibnju i lipnju 1945. bili na velikim stratištima u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji i sjećaju se tih zbivanja.
Nemojmo šutjeti – ne radi osvete nego radi mira
„Trebamo li šutjeti? Ne, ne smijemo i nećemo! Govorit ćemo dok nas glasnice ne izdaju. Zašto im smeta što volimo svoju predivnu Domovinu? Svaki je hrvatski dragovoljac bio spreman umrijeti za nju. I zato Hrvatska nema cijenu i nije na prodaju. Ako treba, naučit ćemo ih tome našim beskonačnim strpljenjem i ljubavlju kojom nas uči naša katolička vjera“, poručila je redateljica i scenaristica filma Nada Prkačin.
Na području Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine evidentirano je više od 1 700 masovnih grobnica. Novo zlodjelo nad tisućama neiskopanih kostiju predstavlja šutnja o počiniteljima, uzrocima, činima i posljedicama tog zločina o kojem se u desetljećima komunizma šutjelo.
„Mi smo ovdje da podsjetimo: zločin se dogodio, za njega nitko nikada nije odgovarao. O njemu svjedoče kosti po jamama, rudnicima, protutenkovskim rovovima, šumskim usjecima diljem Hrvatske i Slovenije, pa i Austrije. Na našoj je generaciji da podsjećamo što se dogodilo na Križnim putevima, dostojno pokopamo mrtve i nađemo odgovorne za to“, kazala je redateljica filma Nada Prkačin.
Ovaj film je i odgovor na poticaj Svetog Oca, koji je za svog pohoda Sarajevu poručio da narod, koji zaboravlja svoju prošlost, nema budućnosti: „To je sjećanje vašeg naroda. To je sjećanje vaših otaca, vaših predaka u vjeri. Nemate pravo zaboraviti svoju povijest. Ne radi osvete, već zato da budete mirotvorci, da biste mogli ljubiti poput njih“.
„Ovaj film ublažuje sjećanje mnogih obitelji koje se i danas s tugom sjećaju gubitka svojih bližnjih, a u rasvjetljavanju tog stradanja nemaju podršku državnih institucija. Stoga i svi vi koji na ovaj način o tome više želite saznati, pomažete olakšati mukotrpni hod hrvatskog naroda, a ujedno iskazujemo i pijetet žrtvama partizansko-komunističkih zločina od kojih još uvijek mnogi nemaju primjereno spomen grobište“, poručila je producentica filma Ksenija Abramović i dodala: „Istina tako ima svoga promicatelja, a to je vrijednost našeg zajedništva“.
Sjećanje na hrvatskog vojnika Tonija Jurića iz Rijeke
„Bio je to mali obični vojnik s velikim hrvatskim srcem…bio je među onima koji se nisu štedjeli i za kojeg bih se mogla zakleti da mu je na čelu nevidljivim rukopisom pisalo da neće preživjeti. Položio je život za svoju i našu Hrvatsku. Ma niti jednog Tonija svih bitaka za Hrvatsku nećemo i ne smijemo zaboraviti. Hvala Bogu što unatoč svim problemima imamo Hrvatsku. Nismo i nećemo odustati od nje! Neka nam vječno živi!“, poručila je redateljica Nada Prkačin osjetivši dužnost sjetiti se hrvatskog vojnika iz Rijeke koji je na istoku Slavonije branio Domovinu gdje je i novinarka Nada Prkačin 1991. u ratu izvještavala.
Laudato televizija želi biti glasnik istine
Razne vjerske sadržaje, bogate živote u našim biskupijama, filmove o hrvatskoj povijesti i kulturi, snimat će Laudato televizija, obiteljska televizija s kršćanskim vrednotama. Njezino emitiranje započinje ovog Božića.
Televizija će biti glas Crkve, naših župa, svećenika i redovništva, caritasa i obitelji, mladih, raznih domoljubnih i vjerničkih inicijativa diljem Lijepe naše, sa željom da proslave Boga i budu na dobrobit hrvatskog naroda.
Laudato televizija želi koristiti dar slobodne Domovine, djelovati na dobrobit svih ljudi dobre volje, a osobito onih koji su do prije dva desetljeća bili ponižavani i ljudi drugog reda.
„Odgovorni smo jedni za druge i upućeni smo jedni na druge – kako bi nam svima u Lijepoj našoj bilo zdravije i bolje. To je poslanje i naše katoličke, obiteljske televizije“, kazala je Ksenija Abramović, potaknuvši sve prisutne podržati i učlaniti se u Klub prijatelja Laudato televizije koja želi biti u službi Bogu, Crkvi i Domovini.
„I ova projekcija je primjer kako možemo puno učiniti zajedničkim snagama, kad dijelimo ista uvjerenja i vrednote. Dok god smo u krilu naše Majke Crkve, koja je uvijek bila na braniku opstanka povjerenog joj puka, pa i po cijenu gubitka pastira i imovine kojom je služila svom narodu - ne bojmo se i hrabro hodimo dalje“, zaključila je Ksenija Abramović.
