Da se prošlost ne može ugušiti vidjelo se i sinoć u prepunoj dvorani multimedijskog kulturnog centra u Bjelovaru gdje su protjerani stanovnici jugoistočne Like vidjeli dokumentarni film u produkciji Laudata "Nikad se nisu vratili". Iako dvorana ima 150 mjesta, zbog velikog broja posjetitelja pridodano je još 40-ak pomoćnih stolica, a još 40-ak gledatelja su stojeći odgledali projekciju.
"Nikad se nisu vratili" naziv je dokumentarnog filma u produkciji Laudata koji je prikazan u utorak 25. studenoga, u sklopu Dana Matice hrvatske, u Kulturnom i multimedijskom centru Bjelovar.
Da se prošlost ne može ugušiti vidjelo se i sinoć u prepunoj dvorani multimedijskog kulturnog centra u Bjelovaru gdje su protjerani stanovnici jugoistočne Like vidjeli dokumentarni film u produkciji Laudata "Nikad se nisu vratili". Iako dvorana ima 150 mjesta, zbog velikog broja posjetitelja pridodano je još 40-ak pomoćnih stolica, a još 40-ak gledatelja su stojeći odgledali projekciju.
"Ovo je jedna u nizu priredaba koja je nadopunila klasičnu shemu predavanja, predstavljanja knjiga i izložaba te dala prostor prešućenoj povijesti mjesta Boričevac, toga dijela Like i jugozapadne Bosne. Naravno, dala je prostor i potisnutim osjećajima napuštenosti i nepravde mnogim još živućim sudionicima tragičnih događaja iz ljeta 1941., ali i ostaloj braći i sestrama u Kristu jer nitko nije otok, njihova bol je i naša bol, a svi vapimo za istinom jer nema Hrvatske bez istine. Veći dio izbjeglih Hrvata našao je utočište u Bjelovaru i okolici pa je i to bio dobar razlog za prikazivanje ovog filma. Ovim činom bjelovarski Ogranak Matice hrvatske odužio se ovim vrijednim ljudima koji su dali svoj doprinos u oplemenjivanju ovoga našega kraja", istaknula je predsjednica Matica Hrvatska, Ogranak Bjelovar, Anita Blažeković.
Film se bavi događajima u ličkom mjestu Srb 27. srpnja 1941. i posljedicama tzv. antifašističkog ustanka zbog kojeg su ubijeni, protjerani i raseljeni mnogi Hrvati među kojima i mještani Boričevca.
Producentica filma je Ksenija Abramović, a autorica Nada Prkačin.
O filmu:
Čim je završio Drugi svjetski rat komunističke su vlasti prionule krivotvorenju povijesti. Njihova uloga u toj lažnoj povijesti uvijek je bila pobjednička i pravedna za razliku od drugih, koji im nisu pripadali, a koji su obilježeni kao ubojice i manipulatori. Jedna od takvih, lažnih istina, odigrala se 27. srpnja 1941. u mjestu Srb nedaleko od Gračaca. Desetljećima slavljen kao početak antifašističkog ustanka u Hrvatskoj, tim su datumom u stvarnosti počela protjerivanja, ubijanja, paljenja i uništavanja svega što je u tom prostoru imalo pridjev hrvatski. Prvi su na najokrutniji način stradali članovi obitelji Ivezić iz sela Brotnja čijih je 37 članova, najviše žena, djece i staraca, živo bačeno u jamu. I u obližnjim hrvatskim mjestima protjerani su i ubijani nedužni, a njihovi domovi spaljeni do temelja. Jedini krimen je bio to što su bili Hrvati i katolici. Tako je bilo i u do rata bogatom i lijepom mjestu Boričevac koji je u suludom četničko-komunističkom pohodu početkom kolovoza 1941. izgorio u samo sat vremena. A njegovi stanovnici morali u progonstvo po cijeloj Hrvatskoj ali i svijetu.
Nikad se poslije toga nisu vratili kućama. Nisu ni mogli jer su kuće bile spaljene a komunističke vlasti zabranile povratak. A i da su se vratili, tamo su ih čekali oni koji su ih i protjerali.
Uspostavom demokratske Hrvatske ništa se nije promijenilo. Umjesto da se obnove uništene kuće i potomci vrate na ostavštinu pradjedova, obnovio se spomenik u Srbu koji i dalje podsjeća na strašne zločine. Spomenik pod kojim se u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj i danas šire komunističke laži o tobožnjem antifašističkom ustanku iza kojeg se i dalje provlači nedosanjani san o Velikoj Srbiji.
Film „Nikad se nisu vratili“ traje 50 minuta i pravi je sat povijesne istine koja bi svoje mjesto konačno trebala naći i u školskim udžbenicima dugo skrivane hrvatske povijesti...
